Energetsko certificiranje

ENERGETSKO CERTIFICIRANJE

Zgradarstvo u Republici Hrvatskoj predstavlja najvećeg potrošača energije, i s udjelom od preko 40% neposredne potrošnje energije predstavlja najveći potencijal za ostvarivanje energetskih ušteda i smanjenje emisija CO2. Prvi korak prema tim smanjenjima je energetski pregled čime se stvara podloga za energetsko certificiranje.

Energetski certifikat zgrade je dokument propisanog sadržaja i izgleda, koji sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji za referentne i stvarne klimatske podatke, objašnjenja tehničkih pojmova te popis primijenjenih propisa i normi.

Energetsko certificiranje zgrade jest skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata.

Energetski certifikat, odnosno dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade, obvezno trebaju posjedovati postojeće zgrade javne namjene i sve novoizgrađene zgrade. Ostale zgrade prilikom promjene vlasništva (prodaje), iznajmljivanja, odnosno davanja u zakup zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela moraju imati energetski certifikat od dana stupanja RH u EU (01.07.2013. godine).

Na temelju izračuna specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje, zgrada se svrstava u razred energetske potrošnje od A+ razreda tj. zgrada s najmanjom energetskom potrošnjom (≤15 kWh/m2), do G razreda tj. zgrada s najvećom energetskom potrošnjom (>250 kWh/m2). Zgrada višeg energetskog razreda znači bolju kvalitetu rada ili života koja proizlazi iz manjih temperaturnih oscilacija, te nižih troškova grijanja i hlađenja u odnosu na zgradu niže energetske kategorije. Visoki energetski razredi, A+ i A, uobičajeno zahtijevaju primjenu obnovljivih izvora energije, koji smanjuju ukupnu potrošnju energije po kvadratnom metru. Klasične nove zgrade s kvalitetnom toplinskom zaštitom najčešće nisu energetskih razreda viših od B. Energetski certifikat nove zgrade izdaje se temeljem podataka iz projektne dokumentacije, dok je za dobivanje certifikata postojeće zgrade potrebno provesti detaljan energetski pregled.

Rok važenja energetskog certifikata je 10 godina.

Energetska certifikacija je jaki marketinški instrument koji omogućava kupcu nekretnine uvid u kvalitetu zgrade sa stajališta potrošnje energije i budućih troškova korištenja te može značajno utjecati na cijenu nekretnine odnosno njenu tržišnu konkurentnost. Certifikacija je ujedno i zakonska obveza u Republici Hrvatskoj te su za njeno neprovođenje propisane kazne u rasponu od 10.000 do 150.000 kuna.

Energetsko certificiranje može obavljati samo fizička ili pravna osoba koja je ishodila ovlaštenje ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva. Pritom fizičke osobe mogu provoditi samo energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim tehničkim sustavom. Pravne osobe, ovisno o vrsti ovlaštenja, mogu izdavati energetski certifikat za zgrade sa složenim ili s jednostavnim tehničkim sustavom.

ELEKTRON je ovlašten od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za:

 

provođenje energetskih pregleda zgrada s jednostavnim i složenim tehničkim sustavom
energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim i složenim tehničkim sustavom

 

Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada donijelo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (Narodne novine 113/08 i 89/09). Ovlaštenje se daje na rok od 3 godine i može se produžiti na isti rok. Pravilnikom su propisane vrste ovlaštenja kao i uvjeti koje osobe moraju ispuniti kako bi ishodile encert ovlaštenje.

 


Zgrade s jednostavnim tehničkim sustavom su:

 

stambene ili nestambene zgrade bez sustava grijanja, hlađenja, ventilacije te s individualnim sustavima za pripremu potrošne tople vode,
zgrade s pojedinačnim i centralnim izvorima topline za grijanje bez posebnih sustava za povrat topline, s razdiobom toplinske energije i sa centralnim ili individualnim sustavima za pripremu potrošne tople vode bez korištenja alternativnih sustava te pojedinačnim rashladnim uređajima, sustavima ventilacije bez povrata topline i ograničenjem buke u ventilacijskim sustavima bez dodatne obrade zraka;

 

Zgrade sa složenim tehničkim sustavom su:

 

stambene ili nestambene zgrade s postrojenjima sa centralnim izvorima topline za grijanje i/ili hlađenje zgrade, sa centralnom pripremom potrošne tople vode, sa sustavima za mjerenje i razdiobu toplinske i rashladne energije, centralnim rashladnim sustavima, sustavima ventilacije i klimatizacije s povratom topline i ograničenjem buke te dodatnom obradom zraka,
zgrade sa složenim sustavima za grijanje i hlađenje s korištenjem alternativnih sustava opskrbe energijom, centrale za daljinsko zagrijavanje i hlađenje, rashladna postrojenja, ventilacijski uređaji s reguliranim grijanjem i hlađenjem zraka i klima uređaji, uključujući i pripadajuće rashladne uređaje i druge zgrade koje nisu navedene kao zgrade s jednostavnim tehničkim sustavom.