ISTINA I NEISTINA O ŽARULJAMA

ISTINA I NEISTINA O ŽARULJAMA                        

 

autorski članak

 

Svjedoci smo bar mi generacija iznad 50 godina praktički cijelog jednog ciklusa i razvojnog puta žarulja, ali i biznisa sa žaruljama.

 

Svi žele da imaju lijepo osvijetljene domove, kuće, poslovne prostore, odnosno želimo produžiti dan tako da jednostavno upalimo svijetlo. Na izgled sve izgleda jednostavno, ali da li je to stvarno tako?

 

Biznis sa žaruljama s obzirom na potrebu u svakom je slučaju odličan jer je stalno potreban odnosno žarulje se stalno kupuju. Razlozi kupovine su uvijek isti: novi objekti ili zamjena za pregorene žarulje. Žarulja je nekad (prije 50 godina) bila relativno skupa, ali i trajala je više nego danas. U mojem djetinjstvu sjećam se da je žarulja pregorila (najčešće pukla) bilo da smo je mi djeca razbili ili se to jednostavno dogodilo. Sjećam se i da je moj pokojni otac žarulju koja je gorila cca 25 godina i bila puna paučine u konobi jednostavno raspalio i namjerno razbio jer mu je dosadila i htio je novu žarulju. Ta je žarulja trajala 25 godina i vjerojatno bi još, ali kasnije pogotovo kad smo se preselili u ''novu kuću'' prije 30 – 40 godina žarulje su se počele kvariti gotovo svakodnevno.  Naravno onda je krenula priča: ''gdje su one stare žarulje?'' Da, da to je kvaka 22.

 

Opće je poznata činjenica ekonomistima, ali i onima koji to nisu (od davnina) da je najveći biznis kad je nešto masivno, a istovremeno jeftino i svima dostupno. Biznis je prodavati masu kuglica sladoleda po 4 – 8 kn, biznis su jeftine internet komunikacije dostupne svima, biznis je posao sa kruhom i brašnom po 5 – 10 kn, velik je biznis sa mlijekom po 3 – 10 kn, ali svjetski je biznis posao sa žaruljama i to po raznim cijenama u posljednjih 10 godina. Možemo reći da je raspon bio od 1 kn – 10 kn za ''obične'' žarulje sa žarnom niti.

 

Da bi biznis bio veći proizvođači žarulja su se svojevremeno dogovorili da će proizvoditi takve žarulje koje će trajati maksimalno godinu dana. Naravno to je svima odgovaralo i oko dogovora nije bilo problema. Što više crkavaju žarulje to je bolje išla prodaja i ostvaruje se veća materijalna korist. Tu je tržište ponude i potražnje odradilo svoje i zbog velike potražnje, ali i velike ponude raznih proizvođača (normalna tržišna utakmica) cijene su pale na minimum.

 

Usporedno sa razvojem žarulje, ali malo kasnije, recimo od negdje 1970. pa na ovamo trebao je drugačiji izvor svijetlosti za velike prostore, radionice, tvornice, kuhinje, restorane, prostrane urede i stavljene su u promet fluorescentne ravne svjetiljke. Princip rada sličan je staklopuhački izvedenim cijevima punjenim argonom i živom, ali je  osnovna razlika u standardizaciji što je olakšalo primjenu i smanjilo cijenu. Naravno ta je rasvjeta jeftina, možda u počecima i ne toliko, ali je učinkovitija, odnosno daje više lumena po instaliranom Watu (lm/W). Konkretno to je 60-100 lm/W dok obična žarulja daje cca 15-17 lm/W (100lm/W mogu dati klasične ravne linearne fluorescentne cijevi).

Takve fluo cijevi montirale su se u spuštene stropove tipa  ''Hunter Douglas'', koji su se kasnije zamjenjivali u gipsanim stropovima ili stropovima tipa ''ARMSTRONG'' ili su se pak postavljale direktno na ravne stropove kao nadžbukna armatura.

 

Takve je rasvjete sa fluo rasvjetnim tijelima instalirano jako puno. Trajnost te rasvjete je veća od obične žarulje jer se nitko nije potrudio da je pokvari i namjerno skrati životni vijek. Dobra strana takve rasvjete je njena energetska učinkovitost dok je loša strana problem što sadrži živu koja je kancerogena i može uči u ljudski organizam posredno ili neposredno i tako napraviti ogromne štete za čovječanstvo.

 

Znamo da se nije posebno vodilo računa o odbačenim izgorenim fluo žaruljama i da  su se bacale na otpad zajedno sa drugim otpadom i na taj način zagađivale vodu koju pijemo i atmosferu koju udišemo. Naravno na isti način u otpad završavaju pokvarene  argonske reklame (staklene cijevi punjene plinom argonom i velikom količinom žive). Ujak od supruge bio je staklopuhač i svojim sam očima vidio o kojoj se količini žive radi. Znači, na jednu zatvorenu cijev od 1 metra ide 1 kap žive = cca 1 – 3 mm3 žive (gustoća – specifična  težina žive = 13545,9 kg/m3 )   što nam daje cca 13 – 50 mg žive po jednoj cijevi.

 

Sada kako se javlja LED tehnologija i stare reklame se zamjenjuju za nove, velike količine ovakvog otpada završava nekontrolirano na raznim otpadima i opet živa odlazi u atmosferu ili zagađuje tlo. I to nije sve, brigom za okoliš tj. želja za što većim smanjenjem CO2 emisija i za smanjenjem utroška energije opet se stara ''dobra'' žarulja našla na udaru i proglašena je ''strašno'' neučinkovitom, iz 3 glavna razloga:

zato što traje samo 1000 sati
zato što se 95% energije pretvara u toplinu
zato što zbog male trajnosti imamo povećane troškove održavanja rasvjetnih mjesta, odnosno troškove zamjene

 

Jednostavnom računicom uspoređujući je sa štednom CFL žaruljom (štedna žarulja ili kompaktna fluorescentna žarulja (engl.: compact fluorescent lamp – CFL) – vrsta je fluorescentne cijevi) dolazimo do zaključka da je neučinkovita i da je trebamo mijenjati za štednu žarulju !?

 

Tu se naravno  namjerno ne spominje da je štedna žarulja:

ekološki neprihvatljiva jer sadrži živu
sadrži komponente – elektronički otpad čije zbrinjavanje košta
rasvjeta sudjeluje sa max 5-7% u ukupnim uštedama (kućanstvo, uredi, zgrade)
ima hladnu boju svjetlosti oku neugodnu i štetnu
proizvode se na neekološki način (Kina, bez adekvatnih zaštita na radu)
štedne žarulje loše kvalitete kroz fluorescentni sloj i staklo mogu propuštati tolike količine ultraljubičastog zračenja da mogu oštetiti razne materijale poput: zidne boje, tekstilnih materijala i drugih stvari koje su osjetljive na njega, a također mogu biti štetne za zdravlje ako je čovjek redovito blizu takvog izvora svjetla kroz dulje vremensko razdoblje
kao i većina fluorescentnih žarulja tako i štedne žarulje rijetko mogu odašiljati zvuk u obliku zujanja, dok kod klasičnih žarulja toga nema.
puna jačina svjetlosti iz štedne žarulje postigne se tek nakon duljeg vremena (i do 3 minute u hladnim uvjetima). Odmah nakon paljenja, razina svjetlosti može biti čak i upola manja od normalne pune razine. Na drugoj strani, klasične žarulje trebaju samo oko 0,1 sekunde da zasvijetle
kvaliteta električne struje može biti narušena kod većih instalacija štednih žarulja u poslovnim prostorima. Radi se o izraženoj naponskoj distorziji.
količina svjetlosti koju štedna žarulja odašilje razmjerna je veličini fluorescentne površine, što znači da su žarulje s većom snagom veće od odgovarajućih klasičnih žarulja. Zbog toga često štedne žarulje ne stanu u kućište u kojem je bila klasična žarulja
samo mali broj posebnih štednih žarulja ima mogućnost regulacije jačine svjetlosti

 

Lobi zvan ''žarulja'' — (tako sam ga ja ironično nazvao) odlično je iskoristio i obmanuo cijeli svijet, a posebno našu Europu te iskoristio priliku u vremenu i prostoru i prodao nam priču da su štedne žarulje upravo ono što nam treba i sa štednom žaruljom rješavamo i ostvarujemo velike uštede.

 

Kao i uvijek ovu svjetsku glupost plaćamo mi obični ljudi jer smo najveći potrošači tog proizvoda i kupujemo ga slijepo vjerujući reklamama koje nas napadaju.

 

Da stvar bude još ironičnija ideja dobre štedne žarulje prodana je i nama inženjerima koji smo se educirali za energetske savjetnike i energetske certifikatore na institutu Hrvoje Požar, koji složit ćete se ima dobru reputaciju.

 

Sada kako stvari stoje na policama u trgovinama elektrorobom možemo naći:

obične žarulje malih snaga
štedne žarulje
LED žarulje

 

Zbog odnosa cijena i ponude roba u ovom trenutku najprodavanije su štedne žarulje (još uvijek se masivno proizvode).

 

Prema mome mišljenju najhitnije bi bilo potrebno definirati način zbrinjavanja takvog otpada, da se za okoliš ne napravi veća šteta. Neispravnih žarulja za otpad naći će se sigurno veća količina jer velik dio takvih žarulja traje kraće od deklariranih 6000 – 15000 sati rada.

 

Uz zbrinjavanje takvog otpada ne smijemo zaboraviti na problem zbrinjavanja fluo T8 ravnih rasvjetnih tijela kojih će zbog sve veće zamjene sa T5 rasvjetom i LED rasvjetom biti sve više.

 

Prema preporukama neispravnu žarulju trebali bi staviti u staklenku i hermetički zatvoriti i odnijeti u službu za zbrinjavanje otpada. Koliko to košta? To znači izgubiti pola radnog vremena na ''ljudsku bedastoću''!?

 

Ipak u Hrvatskoj je organizirano skupljanje ovakvog otpada. Vi pozovete službu koja je zadužena za Vašu županiju i oni će doći i pokupiti neispravne žarulje koje sadrže živu. Tehnološki proces razvijen je u tom smjeru da se kreće sa reciklažom već u fazi prijevoza i kad takav otpad dođe do firme Spektra Media u njihovom proizvodnom procesu odvaja se fosfor od stakla, a živa se neutralizira sa aktivnim ugljenom i čeka neko drugo vrijeme za konačno zbrinjavanje.

Što  je stvarnost koja zaobilazi istinu:

Neispravne štedne žarulje koje nisu izdržale deklarirani životni vijek i pregorile su ranije

te čekaju da ih se pravilno odveze i ekološki zbrine

 
 
Pitanje masovnije uporabe štedne žarulje..................izvor internet

U nastavku prenosim tekst bez komentara direktno prepisan sa internet koji me je i potaknuo na članak:

''Posebno zbog manje potrošnje električne energije i samim time manje kontaminacije okoline ispušnim plinovima elektrana na fosilna goriva, razne organizacije nastoje na razne načine povećati uporabu štednih žarulja, te s druge strane smanjiti uporabu klasičnih žarulja. Vlade nekih država razmatraju čak rigoroznije mjere, kao što su potpuno ukidanje klasičnih žarulja zbog uvođenja štednih žarulja. Mjere su u većini slučajeva financijske prirode, veće pristojbe na proizvodnju klasičnih žarulja pa čak i zabrana proizvodnje klasičnih žarulja. SAD, Kanada i Australija su već objavile uvođenje potpune zabrane uporabe klasičnih žarulja u bližoj budućnosti. U Bruxellesu, u prosincu 2008., članice EU-a odobrile su prijedlog postupnog ukidanja klasičnih žarulja počevši od 2009. godine pa do 2012. godine.''

Dobro da dolaze LED žarulje i rasvjetna tijela, nema žive ali, ... o tome u drugom članku.

 

Radovan Karabaić

Univ.dipl.ing.elek.

Energetski savjetnik

Energetski certifikator

Ovlašteni termografist

direktor@elektron-krk.hr

+38598327929